U svojoj odluci Vădan (presuda od 21.11.2018. – C-664/16), Europski sud smatra da originali računa nisu neophodni u svrhu odbitka pretporeza. Strogom primjenom zahtjeva za dostavljanje računa krši se načelo neutralnosti i načelo razmjernosti. Prema tome, porezni obveznici mogu tražiti odbitak pretporeza i kada mogu samo objektivno dokazati da su ispunjeni (materijalni) uvjeti prava na odbitak. Stoga se onim poduzetnicima kojima su porezna tijela odbila odbitak pretporeza zbog nedostatka računa, otvaraju nove mogućnosti.
Europski sud se već nekoliko puta bavio pitanjem važnosti ulaznih računa za odbitak pretporeza. Do sada je liberalizirao zahtjeve za postojanjem računa u korist poreznog obveznika, posebice u odlukama Senatex (presuda EZ od 15.09.2016. – C 518/14) i Barlisa (presuda EZ od 15.09.2016. – C 516/14). Misao vodilja je načelo neutralnosti poreza na dodanu vrijednost. Odluka Vădan (presuda od 21.11.2018. – C-664/16) predstavlja novu prekretnicu u ovom razvoju.
Kratki opis predmeta
Podnositelj zahtjeva prema Europskom sudu bio je rumunjski državljanin koji je između 2006. i 2009. godine prodao stambene nekretnine i građevinska zemljišta u Rumunjskoj. Pred nacionalnim sudom nije bilo posve jasno da li je tužitelj imao pravo na odbitak pretporeza.
Naime, rumunjske porezne vlasti polazile od obveze registracije tužitelja u sustav poreza na dodanu vrijednost. S druge strane, tužitelj je smatrao da se fizičke osobe u Rumunjskoj nisu dužne registrirati u sustav PDV. U vrijeme primanja naknada, rumunjski zakon nije nalagao izdavanje računa fizičkim osobama. Tužitelj je za usluge izgradnje prodanih zgrada primio račune, međutim, isti su postali nečitljivi zbog slabe kvalitete pisača.
Nacionalni sud je želio znati je li tužitelj imao pravo odbiti pretporez bez dostavljanja ulaznih računa. Ako jest, sud je također želio znati smije li se opseg prava na odbitak pretporeza procijeniti stručnim mišljenjem određenim na sudu.
Europski sud se prvo pozivao na stavove izrečene u slučaju Senatex i razliku između materijalnih i formalnih uvjeta za odbitak pretporeza. U načelu, porezni obveznik mora primiti uslugu koju koristi za svoje oporezive izlazne transakcije. Formalno bi trebao imati račun prema članku 226. direktive o PDV-u.
Pretporez treba odbiti čak i ako su ispunjeni samo materijalni uvjeti, a nedostaju neki formalni uvjeti. Podsjećajući na svoju odluku Barlis, Europski sud je naglasio da se odbitak pretporeza ne bi smio uskratiti kada faktura ne sadrži sve računovodstvene podatke, a porezno tijelo posjeduje sve podatke i može provjeriti ispunjavaju li se materijalni uvjeti.
Kao rezultat toga, u ovome predmetu, Europski sud smatra da se “strogom primjenom formalnog zahtjeva za postojanje računa krši načela neutralnosti i proporcionalnosti”. Ipak, porezni obveznik mora “objektivnim činjenicama” dokazati da postoje (materijalni) uvjeti za odbitak pretporeza. Tužitelj u ovom slučaju nije ispunio taj uvjet. Dostavljeni dokumenti bili su nečitljivi i nisu bili dovoljni da bi se utvrdilo je li i u kojoj mjeri podnositelj zahtjeva imao pravo na odbitak pretporeza. Taj nedostatak se ne može nadoknaditi sudskim vještačenjem.
Posljedice za pravnu praksu
Novost u vezi s odlukom prije svega je izjava Europskog suda da “stroga primjena formalnog zahtjeva za postojanje računa krši načela neutralnosti i proporcionalnosti”. Europski sud pojašnjava da porezni obveznik ne mora nužno imati račun da bi imao pravo na odbitak pretporeza.
To je prednost za poreznog obveznika i novost u primjeni za porezne stručnjake te porezne vlasti. Porezni obveznici kojima su porezne vlasti odbile odbitak zbog nedostatka računa trebaju provjeriti da li oni također mogu dokazati preduvjet za odbitak pretporeza. Po mišljenju suda dovoljni su, između ostalog, dokumenti u posjedu dobavljača. Porezni obveznik stoga ne mora dostavljati dokumente koji su adresirani posebno na njega.
Procjena stručnog mišljenja može samo nadopuniti, ali ne i zamijeniti objektivne dokaze.